NOVOSADSKA
SINAGOGA
1905 - 1909
SINAGOGA
Novosadska sinagoga pripada aškenaskom obredu i neološkog (neortodoksnog) je pravca. Zgradu sinagoge je projektovao mađarski arhitekta Lipot Baumhorn. Ovo je peta sinagoga koja je izgrađena u istoriji Novog Sada. U periodu između 1749. I 1906.godine na istom mestu postojаle su četiri sinаgoge, uvek grаđene nа temeljimа prethodne zа potrebe rаstuće i prosperitetnije jevrejske zаjednice. Današnja sinagoga je trobrodna grаđevina iznаd čijeg centrаlnog delа se uzdiže kupolа visine 40 metara. Unutrаšnjost je podeljenа nа prizemlje i gаleriju. U prizemlju su muškа i “oltаrskа sedištа" а nа gаlerijаmа su sedištа zа žene. Nа vrhu istočne strаne je kovčeg zа svitke (aron hаkodeš - אָרוֹן קׄדֶש). Također postoji gаlerijа zа hor i orgulje (koje se više ne nаlаze u hrаmu). Sa obe strane sinagoge istovremeno su podignute dve zgrade od koji je jedna bila jevrejska osnovna škola (danas srednja baletska škola) a druga je zgrada jevrejske opštine. Novosаdskа sinаgogа služilа je 1944. godine kаo sаbirni centаr zа Jevreje pre nego što su poslаti u logore smrti. Na ulazu u sinagogu stoji natpis: „Ki beti, bet tefila ikara l'kol haamim“, u prevodu "neka ova kuća bude dom molitava za sve narode" (Isaja 56:7). Pored svoje primarne namene, sinagoga se vrlo često koristi i kao koncertna dvorana.
PEVANJE U SINAGOGI
Pevanje, kao jedna od najplemenitijih muzičkih disciplina, donosi fantastičan osećaj prožimanja umetnošću. Kada ovaj uzvišeni talenat stavite u konteskt horskog pevanja u kome svaki pevač svoj glas, celo svoje biće, podređuje zajedničkoj težnji za savršenom harmonijom onda dobijamo plemeniti zvuk koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. I onda svu tu lepotu smestite u prostor novosadske sinagoge – jevrejskog molitvenog hrama iznad čijih vrata piše: „Neka ova kuća bude dom molitava za sve narode“. Sinagoga koja je izgrađena dobrotvornim prilozima članova, tada snažne novosadske jevrejske zajednice sa kraja XIX i početka XX veka. Sinagoga u kojoj su održavane službe, slavljeni praznici, u kojoj se tugovalo i radovalo. Sinagoga u kojoj su sakupljeni i iz koje su aprila 1944. godine u logore smrti odvedeni svi do tada preživeli novosadski Jevreji (njih oko 1800). Sinagoga koja je nekim čudom preživela razaranja I i II svetskog rata. Sinagoga u kojoj je između dva svetska rata pevalo Jevrejsko muško pevačko društvo Hašira. Danas je naša sinagoga koncertna dvorana u kojoj nastupaju vrhunski domaći i svetski umetnici. Pevati u TOJ sinagogi znači osetiti svu tu dramatičnu istoriju, osetiti sve emocije ljudi koji su je gradili, koji su se u njoj molili, slavili i žalovali, voleli se i mirili. To znači ne samo korisititi njenu blagotvornu akustiku nego se i uzdići iznad prozaične svakodnevice i uploviti u čarobni svet plemenite umentosti koja i pevače i publiku uznosi do neslućenih visina i nemerljivih dubina. Pevati u novosadskoj sinagogi je neverovatna privilegija i blagoslov na čemu smo beskrajno zahvalni. Ona je deo nas, naš dom, naše sklonište, naš hram i naše duhovno središte bez obzira kojoj konfesiji pripadamo jer je ona „...dom molitava za sve narode“.
Mirko Štark, predsednik hora